Crkva sv. Jurja Planina
Planina se u pisanim povijesnim izvorima prvi put spominje već 1209. god. kao „mjesto koje se naziva Planina“ - locus qui dicitur Planina, dok se 1279. spominje kao Planina terra – „posjed Planina“. Iz tih izvora saznajemo da je početkom 13. st. viteški red Ivana ili red Ivanovca – cruciferi sancto sepulchri – u podnožju gore Lipa podigao samostan i crkvu Sv. Juraja. Najnovija su istraživanja pokazala da je Planina pripadala križonoscima sv. Groba jeruzalemskoga - cruciferi de s. Sepulchro Jorosolinitano - srednjovjekovnom redu koji je imao svoje sjedište u Glogovnici. Planina je u srednjem vijeku bila zasebni posjed, najvjerojatnije templarski, koji je morao imati svoje središte, a sve upućuje na „umjetni“ brežuljak Gradec. Potkraj 19. st. su starci u Kašini pričali o „poganskom“ gradu kod Planine od čega je i danas ostao jedan zaselak nasuprot kapelici Sv. Juraja kojeg se naziva „po Gradom“, gdje je nekad bio i ribnjak.
Papa Urban IV. je godine 1261. podijelio indulgenciju na dan Sv. Gjure. Kanonski vizitator B. Vinković 1622. godine piše „da je naišao u kašinskom Misalu upisanu kaptolsku vizitaciju iz godine 1423. za crkvu sv. Gjure i da je ova crkva bila filijalna, a ne župna“. U nekoliko je kanonskih vizitacija kapela sv. Jurja u Planini samo spomenuta, da bi nam vizitator iz 1757. godine donio više podataka: „Zidana, svetište na svod, lađa pod tabulatom, pokrivena šindrom, popločena obrađenim kamenom, jedna vrata zatvaraju se prema zapadu, iznad propovijedaonica uz sjeverni zid, predvorje je zidano na svod, nad njim strši drveni tornjić prekriven šindrom crveno obojenom. Iz svetišta prema jugu zidana sakristija, malena, na svod, treba popraviti oštećeni zid. U njoj je ormar. Tri su zidana oltara, veliki Sv. Jurja Viteza i mučenika ukrašen slikom toga sveca, a pobočna stupovima i obojenim slikama Sv. Petra i Pavla. Na strani evanđelja oltar B. D. M., a na strani poslanice sv. Blaža biskupa i mučenika, oba drvene izrade, obojena i slikana.“ Godine 1777. vizitator je dao opširniji opis kapelice Sv. Juraja u Planini: „Iz temelja ozidana, toranj podignut zidan, sa dva zvona. Svetište na svod, lađa pod tabulatom, starim. Nad vratima drveni kor, propovijedaonica drvena, na strani evanđelja. Glavni oltar, drven i kiparsko djelo, oslikan i pozlaćen, ima na sredini sliku sv. Jurja na platnu. Sa strane poslanice oltar Sv. Blaža, također sa slikom na platnu, sa strane evanđelja oltar B. D. M., slično djelo, dosta star, s kipom na sredini. Sakristija je prigrađena lađi, zidana, na svod s dobrim krovom, u njoj je ormar“. Vizitacija iz 1811. godine je isto tako dosta opširna: „Zidani tornjić 1797. nanovo je pokriven drvenom šindrom. Patron je bio zagrebački kaptol. Kada je utemeljena, ne zna se, no prastara je i osnovana prije 1261. godine, kako mogu posvjedočiti oci Isusovci, posjednici planine do 1773. godine prema knjizi računa ostaloj od ove crkve(koja je nekada bila župna i snabdijevena oprostima za blagdan sv. Jurja). U tornju su dva zvona, kapela je opasana zidom“. Da je kapela sv. Jurja sagrađena u XIII. Stoljeću svjedoči „bez sumnje masivni profilirani dovratnik glavnih ulaznih vrata“.
